Poput svih mladih bračnih parova, jedno od glavnih pitanja koja se nameću prilikom početka zajedničkog života, jeste kako riješiti stambeno pitanje.
Tako je i Tijani i meni na red došla ova tema. Kako smo oboje odrasli u stanovima i naši takođe, kao i svo društvo koje uzima stambene kredite i kupuje stanove, nekako se taj put nametao, kao logično rješenje, i nama.
“Kud’ svi Podgoričani, tu i mali Mišo i Tijana” – kaže malo obrađena čuvena poslovica.
Ipak “tvrd je orah, kuća čudnovata, ne ubijedi ga, a mišljenje promijeni..” progovara Njegoš iz mene. 🙂
Od čega smo odmah odustali
Prva mogućnost, koja je nekako sama od sebe otpala, bila je – kupovina kuće. Toliko je faktora koji su na to uticali, da nismo ni uzeli u razmatranje. Samo pođite od toga da ne znate ko je (g)radio, kako, koje je materijale koristio za gradnju kuće, a bogami je diskutabilno da li bi vam se i raspored prostorija i organizacija svega – uopšte dopala. Sto ljudi – sto ćudi, a tako i ukusa i mišljenja. 🙂
Druga varijanta koja je takođe otpala u startu, bila je kupovina placa za gradnju kuće. Jednostavno, naš budžet ne bi mogao to da izdrži. Da kupite dobar plac u Podgorici, koji ima eto 1,000m2, ništa više od toga, treba vam u najmanju ruku 30,000€. I to za poljoprivredni plac. Gdje su tu paprene komunalije, i sve ostalo, ako želite legalno da izgradite kuću.
Dodatno pitanje koje se nametalo bilo je gdje kupiti taj plac, sve i da imamo novac?
Krajevi Tološa su evo jedini ostali slobodni u tom dijelu grada.. sporadični placevi u Murtovini, Zlatici nisu privlačili neku pažnju. Da budem iskren, da želim da kupim plac tražio bih ga možda negdje u Zeti – Golubovcima. Širok bulevar sa 4 trake i javna rasvjeta najviše tome kumuju. A i cijene su i dalje koliko toliko korektne. Glavna alternativa je Pričelje, mnogo volim taj dio.
Još jedna alternativa bi mi bili Donja Gorica, Kokoti i okolina, zbog istih razloga, iako je tamo cijena po m2 duplirana otkad su dobili infrastrukturu dostojnu 21. vijeka.
I tako smo, žena i ja došli do dvije opcije:
- Kupovina stana u Podgorici;
- Gradnja kuće na porodičnom placu u Lalevićima (nekih 15km od Podgorice).
Kupovina stana
Prednosti stana su svakojake, budimo realni. Blizina svega. Jeste da se stisneš u 50,60 kvadrata (što kaže Islamović, za sreću je dosta i 30, iako on živi u 330), ali zato su ti relativno blizu i škole, Domovi zdravlja, prodavnice, supermarketi, grad da prošetaš. Da povedeš dijete na kurs francuskog, na klavir, na fudbal, na manekene i ostale zajebancije. Da popiješ, dugo dogovaranu, kafu sa drugom.
A i lakše je održavati i čistiti tu kvadraturu, nego tri ili četiri puta veću, da se ne lažemo. Useliti u nov stan je lakše, ili pak adaptirati starogradnju je opet brže, nego prvo izgraditi kuću od 200+ m2, a zatim je održavati.
Gdje bi uopšte kupili stan da donesemo tu odluku?
Vodeći NaMapi – Studio za nekretnine, makar znanja i iskustva sa tržišta nekretnina ne fali.
- Stari Aerodrom je nekako odvojen – kao grad u gradu;
- City kvart osim betona i Delte, za sad nema ništa što bi me privuklo, a i zvučna izolacija je loša. 🙂
- Zabjelo je nekako postalo natrpano, kao i Zagorič, a dio oko Ljubovića sa zabjelske strane je postalo pravi divlji City kvart nažalost zbog neplanske gradnje i nepotizma;
- U centru grada ne možeš da se parkiraš;
- Sve u svemu, da sad kupujem stan, gledao bih isključivo Blok 5 ili dio grada Preko Morače. Smislena infrastruktura, široki bulevari, prateći sadržaji i kvalitetna starogradnja (ne svugdje ipak!) nakon što bi se temeljno renovirala, mogla bi da ponudi odgovor na naše rješavanje stambenog pitanja.
Lično što me oduševljava kod Bloka 5 jeste činjenica da sa djetetom ne moraš da pređeš ni ulicu, a eto te u supermarketu, Domu Zdravlja, vrtiću, Osnovnoj školi, a imaš i mjesta za parking realno. Plus ti je i Tološka šuma blizu.
Ipak ne lezi vraže, svega je nekoliko zaista kvalitetnih zgrada starogradnje na toj lokaciji, i to odmah sužava opseg. Dodajte tome da se supruga boji zemljotresa, te smo u prilici da otpišemo odmah solitere, kao i spratove više od 4. ili eto da izboksujem nekako 5.
Okej, hipotetički – donijeli smo odluku da kupimo dvosoban stan u starogradnji od nekih recimo 70m2 – Blok 5. Bili bi zadovoljni ako taj stan dobijemo za nekih 60,000€ + notarske usluge za kupoprodajni ugovor i založnu izjavu još nekih 600€. Taj stan ako je u izvornom stanu, treba detaljno renoviranje, za koje treba bezmalo 15,000€ i dosta živaca i makar 4 mjeseca druženja i natezanja sa majstorima. Na kraju je tu i opremanje stana, i vjerovatno novi keš kredit, računajte ne manje od 10,000€, i to ako ste mađioničari. 🙂 Sve u svemu, treba vam eto minimum 80,000€ da sve izvedete da valja.
Hipoteza se nastavlja. Prošlo je nekih 5-10 godina, a osim Mihaila, stigao je još jedan ili Bože zdravlja i dva nova člana Savovića. Šta su rješenja?
Prvi korak bi vjerovatno bio prelazak Tijane i mene da spavamo u dnevnu sobu, kako bi djeca imala koliko toliko mira u svojim sobama. Ipak smo kao roditelji dužni da sve podredimo njima. 🙂
Drugi korak bio bi prodaja ovog dvosobnog stana i potraga za trosobnim i vrlo moguće nova adaptacija. Ako poput mene želite baš brojnu porodicu (za slučaj da žena i finansije aminuju 🙂 ), onda znate da je i taj trosoban stan, faza koja će proći. Pretpostavljate i da se broj četvorosobnih i petosobnih stanova u Podgorici može izbrojati na prstima jedne ruke.
Sve to, ukazuje da bi nas kad tad čekala – gradnja kuće.
Gradnja kuće
Da počnem od mana, kojih sam svjestan. Čak i do prodavnice je potrebno da upališ auto. Da imaš ustvari, dva auta je obaveza i odmah dodatni trošak na kupovinu, servise, registraciju, gorivo, popravke, itd. Kako zagovaram zeleni način života i strastveni sam biciklista, taj problem će u našoj porodici definitivno biti djelimično prevaziđen ili makar ublažen, ali ipak dva automobila su neophodna.
Voditi djecu kolima u vrtiće, školu, Domove zdravlja, kurseve, treninge je neminovnost, ali budimo realni velika većina to radi na taj način, živeći i u stanovima.
Neko može reći Danilovgrad je daleko. Ja to zovem sindromom života u malom gradu – Podgorici. Fizički jeste mali, upoređujući ga sa svjetkim metropolama. Navikli smo se da nam je sve na dohvat ruke, a bogami smo se i dobro ulijenili, što se mnogima i po kilaži osjeti. U inostranstvu se nerijetko putuje i po sat-dva u jednom pravcu do radnog mjesta.
U Danilovgradu je veliki potencijal i to ne vidi samo onaj koji to ne želi da vidi. Sjetite se Donje Gorice ili ne daj Bože Kokota i Beri, prije 10 godina. Eh, kako je to tada izgledalo daleko, a pogledajte sad.
Izgradnjom bulevara Podgorica – Danilovgrad, za koju godinu, sa četiri trake, ostrvom, rasvjetom, ta razdaljina će se značajno brže prelaziti. Dodatno širenje gradova sa svojih strana, uticaće na stvaranje jednog mini klastera – megalopolisa. Danilovgrad – Spuž – Podgorica – Tuzi – Golubovci, koji će imati i 400,000 stanovnika u budućnosti.
Ništa manje bitan put, biće i onaj od Rogama preko Spuža do Danilovgrada, koji se upravo dok ovo pišem renovira na dionici Rogami – Spuž.
A sad malo o preeeednostima kuće, ovo sam čekao cijeli tekst da opletem. 😀
Imati kuću znači imati svoj mir.
Bukvalno.
Ograđen plac, prostran ambijent u kući, svako svoju sobu, prostrano dvorište, velika terasa sa lijepim pogledom. U mom slučaju i blizina rijeke Zete (250m) i šume, sve mi to prvo pada na pamet. Možete da jedete grilovano povrće i meso kad god hoćete, a dimite se na roštilju u svom dvorištu. 🙂 Možete da sadite cvijeće, drveće, ili pak neko voće i povrće i za svoju dušu obrađujete zemlju iz koje smo na neki način svi potekli, i kojoj ćemo se nekad i vratiti.
A i makar, kad s posla stignete kući, ne morate da brinete hoćete ili baš odmah naći slobodno parking mjesto, ili.. hoće li vas neko ogrebati/udariti tokom noći.
Djeca ne moraju da vas pitaju mogu li napolje, niti vi morate da izlazite i dežurate ih. Kad se izigraju i umore, manje će biti dosadni i duže će spavati. 🙂
Šta još? Dođu vam prijatelji, a vi sjedite u hladovini ispod drveta ili na velikoj terasi. Zar ijedan kafić, kafana, restoran ili ovo popularno danas Lounge bar, može da parira tome?
A i kad slavimo slavu – Svetu Petku, i daj Bože još mnogo lijepih povoda, ne moramo da se stiskamo sa prostorom. 🙂
Naravno, za kuću je potrebna ljubav i odgovornost. Dvorište morate redovno da održavate, trava mora da se kosi, vrše sitne popravke, i imate generalno mnogo više prostora koji treba održavati. I dok stan renoviramo jednom ili dvaput u 15-20 godina, u kući je to renoviranje mnogo temeljnije. Nekad će na red pored prozora, parketa, krečenja doći i popravke krova, oluka i slično.
Prednost je i početnno ulaganje – Za gradnju kuće od 200-250m2 uz pravilan pristup, može da se prođe kao i za ranije pominjani dvosoban stan u Bloku 5 sa opremanjem i renoviranjem – 80,000€.
Kažu i da je za kuću veliki problem izolacija odnosno grijanje, jer smo mi u stanovima najčešće ušuškani komšija iznad, komšija ispod, komšija lijevo, komšija desno. Međutim, ja ovo ne vidim kao problem već kao izazov koji je relativno lako riješiti. Pravim pozicioniranjem (pročitajte moj tekst Koja je najbolja orjentacija kuće), korišćenim materijalima i generalno pristupom, vi stvarate pasivne i niskoenergetske kuće o kojima ću takođe pisati detaljnije u budućem periodu.
Nevjerovatno koliko čovjek shvati da ne zna, a zatim i nauči – kad se zainteresuje za nešto stvarno.
Sve izrečeno u prethodnih nekoliko desetina rečenica, navodi me da uvidim što je logično rješenje na dugoročnom planu. Samo još da žena prelomi, na klackalici je. Ide mi dobro za sad.
Naravno, za obje opcije stambeni kredit je jedino rješenje.
Nadam se da vam se ovaj tekst dopao, i da očekujete nove tekstove od mene.
Ukoliko do sada niste imali priliku da saznate sveobuhvatnu MOJU PRIČU – Kako je sve počelo, možete to da uradite klikom na boldirani link.
Da saznate kako možete da me PODRŽITE u namjeri da izgradim svoj dom i ubrzano nastavim sa pisanjem bloga ako vam se isti dopada, kliknite na boldirani link.
Da saznate GDJE je moj zavičaj, i gdje se planira gradnja, kliknite pogađate šta? 🙂
Hvala!
Povratak na Početnu stranicu www.mojpovrataknaselo.me
