Kao što i sam naslov kaže, u današnjem tekstu ću se pozabaviti problematikom organizacije prostora i izlaženja u susret “željama” svih Savovića (i o tome ćemo u produžetku) te komuniciranja sa projektantima iz arhitektonskog biroa A12 project kako bi zajednički došli do optimuma kada je projektovanje kuće u pitanju.
Uvod – Projektovanje kuće
Upravo u predstojećoj nedjelji biće završeno idejno rješenje projekta kuće u Lalevićima i zatim proslijeđeno glavnom gradskom arhitekti iz Opštine Danilovgrad na odobravanje što je sljedeći korak u pripremi dokumentacije za izgradnju kuće.
Ovdje su koraci - Dokumentacija potrebna za izgradnju kuće u Crnoj Gori - I DIO.
U susret objavi idejnog rješenja kuće na društvenim mrežama i blogu, ovo će biti svojevrsni uvod – pripremni tekst koji će zapravo sumirati te neke zanimljivosti koje su se izdešavale u poslednjem periodu a tiču se – kuće.
Život u Danilovgradu – putovanje kroz vrijeme
Prva prelomna faza, nazvao bih je tako, datira svakako iz perioda kad ja nisam bio ni u primislima. Baba Jovanka zajedno sa svoje 8 djece napušta Danilovgrad čini mi se negdje 1968. godine nakon dobijanja stana u Podgorici na osnovu đedovog doprinosa u II svjetskom ratu.
Kako je šest tetaka krenulo svaka svojim putem zasnivajući porodice odričući se nasljedstva u korist braće, a stric i moj otac jedine muške glave (zagovornik sam teze da ženskoj djeci takođe pripadne dio nasljedstva, šta god to stariji ostavljali iza sebe) tako je dogovorena i bratska podjela nasljedstva imanja u Lalevićima.
Kod strica je želja tinjala dugo vremena, i žar je zapalio još prije 20 godina kada se hrabro zaputio onamo gdje ja tek treba da dođem. Ostvario je svoj cilj i obnovio prvo staru prađedovsku kuću, rušenu u II svjetskom ratu, i na obroncima nje podigao i znatno veću, a koju imate priliku vidjeti ovdje -> Zavičaj u Lalevićima i strikova kuća.
Mislim da sam upravo posjećujući njega i slušajući stare priče koje je i on slušao kao dijete, usadio tu neku crtu koja je narasla do ovog stadijuma i koja mi je slobodno mogu reći i zvijezda vodilja danas.
Život u Danilovgradu – sadašnji trenutak
Mislim da smo saglasni da nije lako bilo ubijediti ženu 21. vijeka da je prelazak iz Podgorice u Danilovgrad prava stvar za nekog od 26 godina. 🙂 Ipak, Bog me je tu pogledao moram priznati, nakon pozamašnog truda.
Iz opravdanih razloga postojao je određeni strah i nesigurnost kod ljepše polovine, a koji su prevaziđeni rekao bih na najljepši mogući način. U razgovorima i dogovorima sa mojim roditeljima i bratom i sestrom pala je odluka da zajednički uđemo u cijelu priču i iznesemo projekat, umjesto da se hipotetički grade dvije kuće. Odlučili smo da se radi jedna velika, gdje će moji u trenutku kada oni požele imati svoj kutak na prizemlju, dok ću ja svoju za sad malu porodicu, nadamo se jednog dana i mnogočlanu, podizati na spratu.
Moji su svakako sanjarili takođe o izgradnji kuće u Lalevićima i povratku tamo u star(ij)e dane, ali kako finansije nikad to nisu dozvoljavale (dodao bih i inicijativa i čvrsta odlučnost) sve je ostalo na snovima. Ovako će pak troškovi izgradnje kuće biti podijeljeni uz opet privatnost svih.
Ako ste zapamtili podatak o starom stanu iz 60-ih godina prethodnog vijeka, moji i dalje žive u njemu. Svakom roditelju životni sat otkucava, iako to nerijetko zaboravimo. Kakav bih to sin bio da dozvolim da ja uživam, a da su oni prinuđeni da i dalje žive na poslednjem 4. spratu pod trošnom pločom u staroj zgradi bez lifta i bez iole kvalitetne izolacije bilo da je ljeto ili zima. Zato – zajedno!
Nakon svega što su uradili za nas troje (sad petoro) to je najmanje što mogu da uradim da im se odužim, i uopšte ne bježim od te neke polu-zajednice, kako mladi vole da kažu i izričito odmahnu glavom. 🙂 A tek kakav je bonus unucima i unukama odrastati tako blizu babe i đeda.
E sad ključno… Projektovanje kuće
4 riječi bih izdvojio kao valjane da opišu ovaj proces a to su – Želje, Mogućnosti, Odricanja i Kompromisi. Kada više ljudi treba nešto da izvede i šta više, da u to uloži i vrijeme i novac, kao i da tu živi, onda stvar postane komplikovana.
Siguran sam da arhitektama iz A12 project nije palo lako projektovanje kuće kako bi ukomponovali sve. Te neću prozor na ovu stranu, te mora prozorčić na kupatilo, te hoćemo garderober, te nećemo garderober. Te ovakav krov, te onakav, te terasa tolika i tolika, te ne može krevet da je glava na zapad. A svako pomjeranje prostorija i njenih prozora i balkonskih vrata iziskuje prilagođavanja na prizemlju kao i izgledu fasade. Da ne pominjem noseće zidove, koji su tu pa su tu i nema im mrdanja. Projektovanje kuće je nauka.
Žene su gle čuda pokazale veliko interesovanje za kuhinju i kako tačno da se ona oblikuje i gdje da se smjesti. 🙂 Uz neizbježnu ostavu koja mora biti u blizini.
Jedno od (iz ove perspektive) interesantnijih “mimoilaženja” je koncepcija roditeljske sobe u prizemnom dijelu kuće te orjentacija i veličina prozora, s obzirom na to da je soba bočno pozicionirana. Da ako je prozor na prizemlju, njegov pandan mora da bude i iznad i ispod prateći ga širinom kako bi spoljni izgled i fasada imali smisla. U suprotnom bi jedan zid izgledao kao onaj smajli što namiguje. Moram ovim putem pohvaliti genijalni predlog arhitekte (Luka Papan – Linkedin) koji je iznašao rješenje da sve tri strane (mi mlađi Savovići fleksibilniji, stariji Savovići konzervativniji i arhitekte kao treća strana koja je tu da zaštiti svoje autorsko djelo koje mora izgledati reprezentativno) budu zadovoljne.
Neke moje inicijalne zamisli sam, učeći sam da projektujem (amaterski) u Archicad programu, pretočio u djelo, i time napravio kakvu takvu uvertiru arhitektama i pomogao u cijelom procesu. Inspiraciju sam nalazio u poljskom sajtu sa mnoštvom kuća - Pracownia-projekty.dom.pl i moja je topla preporuka da ukoliko ste budući graditelji, ili pak samo maštate, ideje kupite odatle.
Jasno, i ograničenja iz UT uslova su kumovala da moramo da se dodatno prilagodimo i uklopimo u dozvoljeno. U jednom od prvih tekstova – Kakvu smo kuću zamislili je bilo odluka kojih smo se sada morali odreći, kako bi štedjeli na prostoru za rad optimizacije i kvadrata ali i troškova. Dodatno, tekst o rasporedu prostorija shodno orjentaciji i stranama svijeta možete pročitati klikom OVDJE.
Dogovor kuću gradi!
Zaključak
Da je lakše formirati Vladu, nego li organizovati raspored prostorija i spoljašnji izgled kuće kada više članova učestvuje u odlučivanju, posvjedočio sam upravo ja minulih dana. 🙂 Čini mi se da sam u cijelom procesu ovog puta bio jedna od partija konstituenata nove vlasti kao i ostali članovi familije Savović, da je A12 project arhitektonski biro bio mandatar Zdravko Krivokapić, dok je Opština Danilovgrad kroz UT uslove bila Evropska Unija ili State Department.
Nisu ludi Kinezi, zamislite da njih skoro milijarda i po ima demokratiju.
Šalu na stranu, sve je do sad na ovaj ili onaj način uživanje i učenje kroz čitavi proces. Tokom sljedeće nedjelje možete očekivati tekst gdje ću zvanično predstaviti idejno rješenje kuće u Danilovgradu. Što više upijam projekat kuće, tu je i onaj pozitivni strah prisutan u meni, hoćemo li mi uopšte imati sredstava za ovako nešto.
Arhitektonski biro A12 project je ljudi prevazišao moja očekivanja. Ukoliko ste pročitali ranije tekstove (Kako izabrati arhitektu? i Arhitekte iz Podgorice odabrane) znate da sam temeljno tragao za pravim projektantima.
Povratak na Početnu stranicu www.mojpovrataknaselo.me
