Godina dana tišine

“Gdje ti puno obećavaju, malu torbu ponesi.” ili ti – kako je borba sa jednim majstorom postala zapravo mentalna borba sa samim sobom. Ograda i stepenište su me (mogli) skupo koštati.

Ispričaću vam priču o tome kako, čast izuzecima, izgledaju brojni crnogorski majstori, i kako sam u čitavom tom procesu ipak nekako uspio da mirom, strpljenjem i molitvom pobijedim samog sebe.

Bez ijedne ružne riječi, uvrede, prijetnje, a kamoli bilo kakvog oblika nasilja mene ili treće strane za prethodnih godinu i po dana su nešto na šta se posebno ponosim i čemu ću kada bude vrijeme i učiti svoju djecu.

Naime, jedno upoznavanje, za koje mi je djelovalo da može postati životno prijateljstvo, rezultiralo je pružanjem ruke i dogovora o saradnji, a ispostavilo se da će to biti životni izazov, iz kojeg izlazim iscrpljen, ali na kraju ipak srećan i spokojan.

Jula 2023.podigli smo dodatni potrošački kredit kako bismo finansirali elementarno opremanje kuće i istog dana po odobrenju dali golemu svotu novca kao avans.

I zapravo, počelo je korektno, naravno uz određeno kašljucanje, ali u prvih par mjeseci završeno je nekoliko stvari, međutim ona ključna – ograda i stepenište, nikako da se ZAPOČNE. I počeli su da se nižu izgovori, raznorazni. Kreativnost tih izgovora bila je zaista impresivna moram priznati, kako i dolikuje crnogorskim majstorima, je l’ te.

Eh da – Naslov kaže godina dana, da bi vas zvučnošću a opet uz jednostavnost, privukao da otvorite tekst i počnete da čitate. A bilo je i duže od 18 mjeseci, čime je vjerovatno i oboren rekord u kašnjenju i ne završavanju posla, makar što se crnogorskog majstorskog prvenstva tiče.

Ovako je sve teklo kad su ograda i stepenište u pitanju

Nešto što je trebalo da bude kruna enterijera kuće, pretvorilo se u bezmalo rečeno prokletstvo.

Drvena gazišta od bukve sa ogradom na stepeništu i galerijom na spratu trebalo je da budu ne samo izvor sigurnosti nego i ljepote i uživanja svakog jutra i večeri.

Dakako, trebali su biti i ozbiljna preporuka izvođaču, čime bi se bez sumnje lansirao na crnogorskom tržištu i pozicionirao kao budući lider.

Mjeseci i mjeseci su ipak prolazili u ovakvom ruhu:

Kako su nam spavaće sobe na spratu, nedostatak ograde je dobio sasvim novu dimenziju.

Nadam se da ste sada svjesni kako je teško bilo svakog dana dopustiti ne samo djeci nego i odraslima da se svakog dana penju i silaze.. i kako se to prožimalo tokom godinu i po dana i postalo hroničan psihički problem.

Nepunih 9 mjeseci od davanja avansa, upornošću i strpljenjem došli smo do (za početak, a ispostaviće se i kraj) gazišta od bukve, koja zaista izgledaju prelijepo i usudiću se reći – vrijedilo ih je čekati.

Izbrušene ivice i uzeti kalupi avgusta 2023.godine, kako bi se nova gazišta uklopila, dočekali su u aprilu 2024. montažu čime je nešto u meni zaigralo od sreće, naivno vjerujući da će i ograda uslijediti brzo.

Montaža je tekla manje više glatko..

i već u roku od nekoliko sati, nešto što je trebalo biti Dan prvi – je bilo ostvareno.

A zapravo je bilo Dan Poslednji.

Nije kom je rečeno

Nesuđena ograda o kojoj se maštalo, čak je i nacrtana od strane majstora, sa uzetim preciznim mjerama..

Ono što me možda i najviše razočaralo jesu bila obećanja, tokom naše iznenadne posjete radionici sa djecom, gdje je bio zatečen pred svojim radnicima.

Obećanje djeci, pružanje ruke i data riječ ne nama nego njima malima, da će završiti ogradu kako ne bi svakog dana rizikovali zdravlje i život, je takođe bilo neiskreno.

i uzaludna nada…

Stres prouzrokovan lažnim obećanjima i strahom

Mjeseci i mjeseci laži i izgovora od strane majstora bile su u potpunosti usklađene sa strahom koji i dan danas se prožima u meni kada se penjemo ili silazimo niz stepenice (koje nemaju ogradu!) ili kada to rade djeca ili ih pak mi nosimo.
Da ne pričam o tome kada se neko stariji penje ili silazi, bez “iskustva” koje smo mi stekli.

I upravo je taj stres bio okidač u meni da se zaustavim sa pisanjem bloga u prethodnom periodu. Kreativnost je potpuno bila ugušena, jer tijelo paralisano nervozom i strahom jednostavno nije na silu moglo da isporuči nešto što je zamišljeno kao hobi i uživanje.

Razlog za ovaj tekst je mir, koji sam duboko u sebi osjetio konačno, dopuštajući sebi da jednostavno (po)pustim. Na moja poslednja insistiranja, početkom nove godine, vezano za završetak ograde, majstor je rekao da ipak ne može istu da uradi i ponudio je kompenzaciju u novcu u vrijednosti iste ograde. Na moj konačni pristanak i dogovor o iznosu, dao je sebi rok od 7-10 dana koje je naravno probio, a zatim opet “u ova dva dana” koja su takodje prošla i nikako evo da stignu, trajala su čitavih mjesec dana, do jedne večeri kada nisam ni vjerovao da je više i moguće…

Ipak, da sve ima svoj početak i kraj, pokazala je zima 2025. godine jer je proradila savjest u majstoru i vratio je dio novca kako bi “izašao” iz posla, čime smo finansirali novu ogradu.

Odmah po njegovom obećanju, napravljen je dogovor sa prijateljima iz Danilovgrada, firma Monte Kov D.O.O., koji su zaista eksperti za kovanu ogradu o kojima sam ranije sa zadovoljstvom pisao, da nam do marta urade kovanu varijantu nadograđenu drvenim rukohvatima, kako bi se slagala sa postojećim stanjem i gazištima.

Odušak

Ovaj tekst je na neki način bio i vapaj ali i odušak za svu muku kroz koju smo prolazili prethodnih godinu i po dana, u nedostatku ograde na stepeništu i spratu.

Mnogi od vas ćete se pitati o kome se radi, možda iz znatiželje a možda i iz strah da i vi ne budete prevareni, ali unaprijed se ograđujem kako ne želim podijeliti tu informaciju. Nisam vaspitan na taj način, ne želim zlo drugoj strani. Štaviše, želim mu sreću.

Pazite kome pružate ruku, kome dajete avans, kome vjerujete.

Bez potpisivanja ugovora i fiskalnog računa – savjetujem vas da ništa ne radite.

Zaključak

Najslađe je ipak sa mirom zaspati i moći svakoga pogledati u oči. Poslednjih godinu i po dana su bile teške i izazovne na svaki način ali su donijeli i mnogo noviteta o kojima ću pisati u narednim danima i nedjeljama.

Kako bih jednog dana bio istinski uzor svom sinu i svojoj ćerki, spremio sam i predao jedan pravi pravcati poklon majstoru. Uramljenu sliku nezavršene ograde i stepeništa.

Da znaju da se na probleme i težak period odgovara osmjehom. Dostojanstveno i pošteno. Uz obaveznu dozu humora i sarkazma.

I živio sam za mart mjesec i ispunjenje jedine novogodišnje želje – da dobijemo ogradu.

Čuvajte svoje (i mentalno!) zdravlje i potražite pomoć ukoliko vam je potrebna.

I konačno se moglo lakše zaspati…

Hvala Bogu na snazi koju nam je pružio da izdržimo ovaj izazov.

Podrška

Ukoliko želite da podržite cijelu priču i blog o gradnji kuće koji vodim već duže od četiri godine, možete posjetiti stranicu PODRŽI ME, gdje ćete vidjeti koji su to mogući načini.